Najgore ljeto požara u Evropi godinama unazad. Tri države. Jedan zajednički činilac.
Francuska, Španija i Grčka ovog ljeta pričale su istu priču na različitim jezicima — a dotrajala nadzemna elektroenergetska infrastruktura stalno se u njoj pojavljuje.
Otvorite bilo koje evropske novine ovog ljeta i naći ćete istu priču, ispričanu na različitim jezicima.
Francuska, Žironda — jul 2026. Najveći požar u Francuskoj od 1949. Izgorjelo 42.000 hektara. Evakuisano 250.000 ljudi, vjerovatno najveća mirnodopska evakuacija u francuskoj istoriji. Požar je izbio u blizini visokonaponskog voda lokalnog distributivnog operatora.
Španija, Almerija — jul 2026. Najmanje 12 poginulih, 23 nestala. Istražitelji kao najvjerovatniji uzrok razmatraju pali elektroenergetski kabl.
Grčka, ljeto 2026. Požari povezani sa dotrajalom elektroenergetskom mrežom čine 75% ukupne izgorjele površine ove godine. Veliki dio nadzemne infrastrukture potiče iz 1960-ih, uz investicije zamrznute tokom dužničke krize nakon 2009.
Tri države. Tri tragedije. Jedan obrazac: nenadzirana, dotrajala nadzemna elektroenergetska infrastruktura koja otkazuje tiho — a zatim katastrofalno.
Požari su u Evropi tokom 2026. zahvatili blizu 500.000 hektara. Ekonomska šteta procjenjuje se na do 19 milijardi eura. Ljudska cijena nema cifru.
Neprijatni dio
Ništa od ovoga nije priča o egzotičnim načinima otkazivanja. Provodnici se ulegnu kada su vrući i jako opterećeni. Vegetacija uraste u sigurnosni razmak. Oprema korodira, spojevi popuštaju, temelji se pomjeraju. Svaki od ovih procesa je dobro shvaćen fizički proces sa dobro shvaćenom dinamikom.
Ne nedostaje znanje o tome kako nadzemni vodovi otkazuju. Nedostaje posmatranje konkretnih objekata, kontinuirano, u trenutku kada počnu da otkazuju.
Prenosni ili distributivni koridor pregleda se po planu — ekipom, helikopterom, ponekad dronom. Između dva pregleda objekat je nenadziran. Na terenu poput Dinarskih Alpa, ili borove šume u Žirondi, ili grčke padine, taj interval je dug, a teren je upravo takav da mala vatra vrlo brzo prestane da bude mala.
Ovo je primjenjivo inženjerstvo, a ne istraživački program
Tehnologija za kontinuirano praćenje dalekovodnih stubova i nadzemnih vodova u realnom vremenu postoji već danas. Otkrivanje mehaničkog naprezanja, ulegnuća voda, anomalija na provodnicima i propadanja konstrukcije prije nego što prerastu u otkaze nije daleka ambicija. Senzori koji se montiraju na postojeće stubove, komunikacioni sloj koji radi tamo gdje mobilna mreža ne dopire i analitika koja označava odstupanja od baseline vrijednosti samog objekta — sve je to dostupno sada.
Prepreka nije sposobnost. Prepreka je to što se kontinuirani monitoring istorijski tretirao kao kapitalni projekat koji se takmiči sa drugim kapitalnim projektima, umjesto kao ono što vam govori koje kapitalne projekte raditi prve.
U LoRaSi-ju je to problem na kojem radimo kroz SAMSTEO, trenutno u aktivnoj pilot implementaciji sa CGES-om, crnogorskim operatorom prenosnog sistema.
Evropa ne može priuštiti još jedno ovakvo ljeto.