← Svi tekstovi

Dan kada se ugasilo svjetlo — i zašto SAMST postoji

U junu 2024. regionalni blekaut paralisao je Balkan. Satima niko nije mogao reći kako je i gdje počeo. Ta praznina je kompanija.

Svaka kompanija ima svoje „zašto“. Naše ima datum.

U junu 2024. regionalni blekaut paralisao je Balkan. Struja je nestala u više država istovremeno. A tokom krize, region je u suštini letio naslijepo — niko nije mogao tačno reći kako je i gdje kvar počeo sve dok nije odavno bilo gotovo.

Upravo je to dio nad kojim vrijedi zastati. Ne to što je došlo do otkaza; otkazi se dešavaju. Nego to što savremeni, međusobno povezani prenosni sistem može da otkaže, a ljudi odgovorni za njega ne mogu odmah da odgovore na najosnovnije pitanje: gdje?

Slijepa tačka ima svoju geografiju

Crnogorska prenosna mreža prolazi kroz Dinarske Alpe. Teren je spektakularan i, sa stanovišta infrastrukture, nemilosrdan: udaljen, planinski, zimi često nepristupačan i gotovo bez pouzdane pokrivenosti mobilnom mrežom.

Pregled jednog stuba tamo je dnevni posao. Pregled svih je program. Raditi to dovoljno često da se kvar uhvati u prozoru između „počinje“ i „kaskadira“ nije realno sa ekipama i vozilima, koliko god ekipe bile dobre.

Zato stubovi stoje nenadzirani, a sistemski otkazi kriju se upravo u toj praznini.

Šta smo odlučili da napravimo

SAMST — Smart Audit & Monitoring System for Transmission Towers — krenuo je od uskog pitanja: šta bi bilo potrebno da sam stub javlja svoje stanje, sa lokacije bez napajanja i bez signala, i da to nastavi da radi kroz zimu?

To ograničenje je oblikovalo gotovo svaku projektnu odluku koja je uslijedila:

  • LoRaWAN, a ne mobilna mreža. Domet reda kilometara uz potrošnju reda milivata. Čvor opstaje na bateriji tamo gdje nema mrežnog napajanja i nastavlja da javlja tokom ispada mobilnih mreža, koji obično prate upravo one događaje zbog kojih vidljivost i želite.
  • Naknadna ugradnja, ne rekonstrukcija. Senzori se montiraju na stubove koji već stoje. Bez izmjena na konstrukciji i bez isključenja, jer rješenje koje traži bilo šta od toga nikada ne bi stiglo do objekata kojima je potrebno.
  • Baseline po objektu, a ne univerzalni pragovi. Stub na izloženom grebenu i stub u zaklonjenoj dolini nemaju isto „normalno“. Upozorenje je korisno samo ako znači ovaj objekat se promijenio.

Od „šta se dogodilo“ do „šta će se dogoditi“

Cilj nikada nije bila forenzika. Znati kako se tačno širio blekaut iz 2024. bilo bi vrijedno, ali daleko je vrednije rano upozorenje koje se aktivira dok je otkaz još odstupanje, a ne događaj.

To je pomak koji pokušavamo da isporučimo: pomjeriti operatore sa šta se dogodilo? na šta će se dogoditi? — uz dovoljno vremena da se po odgovoru nešto uradi.

Ne gradimo sistem. Gradimo sloj vidljivosti od kojeg, kako se ispostavlja, zavisi nacionalna energetska bezbjednost. Do sljedećeg ekstremnog vremenskog događaja, mreža bi trebalo da može da uzvrati riječ.